Cabuna - Facebook
    M l a d i

     

    argaiv1150

    DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
    GODINA A
    LECTIO
    1. ČITANJE: Iz 11, 1-10
    Po pravdi će sudit siromasima
    Čitanje Knjige proroka Izaije
    1Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
    izdanak će izbit'
    iz njegova korijena.
    2Na njemu će duh Gospodnji počivat',
    duh mudrosti i umnosti,
    duh savjeta i jakosti,
    duh znanja i straha Gospodnjeg.
    3Prodahnut će ga strah Gospodnji:
    ne će suditi po viđenju,
    presuđivati po čuvenju,
    4već po pravdi će sudit' ubogima
    i sud prav izricat' bijednima na Zemlji.
    Šibom riječi svoje ošinut će silnika,
    a dahom iz usta ubit' bezbožnika.
    5On će pravdom opasati bedra,
    a vjernošću bokove. 
    6Vuk će prebivati s janjetom,
    ris ležati s kozlićem,
    tele i lavić zajedno će pasti,
    a djetešce njih će vodit'.
    7Krava i medvjedica zajedno će pasti,
    a mladunčad njihova skupa će ležati,
    lav će jesti slamu k'o govedo.
    8Nad rupom gujinom igrat će se dojenče,
    sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.
    9Zlo se više ne će činiti, ne će se pustošiti
    na svoj svetoj gori mojoj:
    zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom
    kao što se vodom pune mora.
    10U dan onaj: Jišajev izdanak,
    dignut kao stijeg narodima,
    puci će željno tražiti.
    I prebivalište njegovo bit će slavno.
    Riječ Gospodnja.
    Starozavjetni odlomak uzet je iz Knjige proroka Izaije, a ve­ćim se dijelom sastoji od mesijanske pjesme nastale u doba mladosti judejskoga kralja Ahaza (Iz 11,1-9) koji je ušao u savez s Asirijom, a protiv kraljeva Damaska i Izraela. Kao izraz suprotstavljanja toj kraljevoj politici nastala je »Knji­ga ο Emanuelu« (Iz 7,1 - 11,9). Njoj pripada i najveći dio današnjega prvog čitanja. U njemu prorok naviješta rođenje novoga kralja kojega naziva »mladicom iz panja Jišajeva« (Iz 11,1). Jišaj je bio otac kralja Davida (usp. 1 Sam 16,1-2), a panj Jišajev označavao je Davidovu kraljevsku dinastiju kojoj je pripadao i sam kralj Ahaz. U sljedećem retku četiri je puta ponovljena riječ »duh« (Iz 11,2). Hebrejska riječ ruah u prvom redu označava dah, uzdah, vjetar, a onda i Božji životni dah i samu Božju prisutnost. Svojim duhom Bog je stvorio svijet (usp. Post 1,2) i dao život čovjeku (usp. Post 2,7). Tim istim duhom on je podizao suce koji su u starini vodili izabrani izraelski narod ili neke njegove dijelove (usp. Suci 3,10; 6,34; 11,29). Sam David kaže da duh Gospodnji govori po njemu (usp. 2 Sam 23,2). Na sličan način duhom će Gospodnjim govoriti i proroci poput Ilije (2 Kr 2,9), Miheja (Mih 3,8), Izaija (Iz 48,16; 61,1), Zaharije (Zah 7,12). U današnjem se tekstu najprije navodi da će »duh Gospodnji počivati« na budućemu kralju iz Davidova roda (Iz 11,2a), a potom se u poetskome slogu još triput ponavlja riječ »duh«, a uz nju svaki puta po dvije imenice koje ga pobliže opisuju. Tako je to »duh mudrosti i umnosti« (11,2b) koje su bile naro­čite odlike kralja Salomona. »Savjet i jakost« (11,2c) obično se dovode u vezu s predvodnicima naroda iz doba sudaca, ali i s Davidom, koji su opisivani kao ljudi naročite razboritosti i snage. Konačno, »znanje i strah Gospodnji« (ll,2d), koje valja shvatiti kao spoznaju Boga i poštivanje njegove volje, dobro opisuju stav kakav je prema Bogu imao Abraham, ali i ostali praoci Izraela, te Mojsije i kasniji proroci. Na taj će način u kralju, čiji dolazak navješćuje prorok Izaija, biti sa­držano sve ono najbolje što je odlikovalo najsvjetlije likove izraelske povijesti. Uz ovih šest navedenih imenica, grčki prijevod Staroga zavjeta (Septuaginta), a s njime i kasniji la­tinski (Vulgata), dodaje i sedmu imenicu - »pobožnost«. Ka­snije će kršćansko teološko promišljanje u tih sedam odlika prepoznati sedam darova Duha Svetoga, savršeno prisutnih u Mesiji - Pomazaniku. Obogaćen tim darovima Božjim, budući će kralj vladati po pravdi, a njegova će se jakost oči­tovati i u pobjedi nad neprijateljima (11,3-5). Slike sklada u prirodi i odsustva svakoga neprijateljstva (11,6-8) navješću­ju sigurnost i mir budućega mesijanskoga kraljevstva, a taj je sklad suprotnost neskladu i neprijateljstvu koji je nastao čovjekovim grijehom (usp. Post 3). U mesijanskome kra­ljevstvu ne će biti nikakva zla, a Bog će biti tako prisutan u svijetu, kao što je vodom ispunjeno more (Iz 11,9). Današ­nja liturgija pridodaje ovim retcima i početni redak sljedeće pjesme iz Knjige proroka Izaije (Iz 11,10-16), koja je nastala, međutim, u kasnijem razdoblju, pretkraj izraelskoga progon­stva u Babilonu. U tom je retku (Iz 11,10) već naviještena pobjeda »Jišajeva izdanka« i njegovo kraljevanje nad svim narodima. Kršćansko je tumačenje u ovom tekstu uvijek vidjelo navještaj rođenja Isusa Krista, iz doma Davidova, kao Mesije po kojem će u svijetu biti uspostavljeno kraljevstvo Božje i po njemu Božjim vjernicima biti dana pobjeda nad zlom i vraćen sklad. I on će sam za sebe reći da je na njemu „Duh Gospodnji“ (Lk 4,18.21; usp. Iz 61,1-2).
    OTPJEVNI PSALAM: 72, 1-2.7-8.12-13.17
    P7       U danima njegovim cvjetat će pravda
             i mir velik dovijeka
    _______
    Bože sud svoj daj kralju
        i svoju pravdu sinu kraljevu
    Nek puku tvojem sudi pravedno,
        siromasima po pravici!
    _______
    U danima njegovim cvjetat će pravda
        i mir velik – sve dok bude Mjeseca.
    I vladat će od mora do mora
        i od Rijeke do granica svijeta.
    _______
    On će spasiti siromaha koji uzdiše,
        nevoljnika koji pomoćnika nema;
    smilovat će se ubogu i siromahu
        i spasit će život nevoljniku.
    _______
    I otpjevni psalam, koji donosi izabrane retke Psalma 72, stavlja pred oči lik kralja. Izvorno je ovaj Psalam posvećen Salomonu kao mudru, pravednu i miroljubivu vladaru, te je u prvom planu njegova pravednost u sudovanju (Ps 72,1-2). Njegova mudrost donosi mir svoj zemlji koja je označena unutar idealnih granica Obećane zemlje (72,7-8). Takav, pravedan kralj, osobito na srcu ima dobro siromaha i zapostav­ljenih (72,12-13), a njegovo djelo blagoslov je za cijeli svijet (72,14).
    2. ČITANJE: Rim 15, 4-9
    Krist spašava sve ljude.
    Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima.
    Braćo!
    4Što je nekoć napisano,
    nama je za pouku napisano
    da po postojanosti i utjesi Pisama
    imamo nadu.
    5A Bog postojanosti i utjehe
    dao vam da međusobno budete složni
    po Kristu Isusu
    6te jednodušno, iz jednoga grla,
    slavite Boga i Oca Gospodina našega
    Isusa Krista.
    7Prigrljujte jedni druge
    kao što je Krist prigrlio vas
    na slavu Božju.
    8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika
    za istinu Božju
    da ispuni obećanja dana ocima,
    9a pogani da za milosrđe proslave Boga,
    kao što je pisano:
    Zato ću te slaviti među pucima
    i psalam pjevati tvome imenu.
    Riječ Gospodnja.
    Apostol Pavao u današnjem odlomku iz Poslanice Rimljanima na osobiti način naglašava kršćansku nadu koja proizlazi iz »Pisama« (Rim 15,4), to jest iz Božjih obećanja Staroga zavjeta. U njima je sadržana pouka ο Božjem djelovanju, no ona su i postojana u pružanju utjehe Božjem narodu: Bog ne će svoj narod nikada napustiti, nego će mu uvijek biti vje­ran. On je, naime, »Bog postojanosti i utjehe« (15,5), a ta se njegova svojstva očituju u Isusu Kristu. Upravo je Isus Krist počelo jedinstva i sklada u Crkvi, pa vjernici po njemu mogu jednodušno slaviti Boga (15,6). Krist je i uzor međusobnih ljudskih odnosa, jer on je prigrlio ljude (15,7). Već je ranije Pavao naglasio da je Bog »prigrlio« svakoga (14,3), a vjerni­ke je pozvao da »prigrle« i one koji su slabi u vjeri (14,1). Na isti će način, u konkretnoj situaciji, tražiti i od Filemona da »prigrli« svoga odbjegla roba koji je primio kršćansku vjeru (Flm 17). Tako i sada općenito traži od vjernika da po uzoru Kristovu prigrljuju jedni druge. Krist je prigrlio ljude tako što je svima postao poslužitelj, ostvarivši tako Božja obe­ćanja dana Izraelu i postavši iskaz Božjega milosrđa prema poganima na koje su ta obećanja u njemu proširena (Rim 15,8-9).
    ALELUJA:Lk 3, 4. 6 (Iz 40, 3. 5
         Aleluja!
         Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze;
         svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
    EVANĐELJE: Mt 3, 1-12
    Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!
    Čitanje svetog evanđelja po Mateju
    1U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj
    pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo
    je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok:
    Glas viče u pustinji:
    Pripravite put Gospodinu,
    poravnite mu staze!
    4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova;
    hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem,
    sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje
    u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
    7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje,
    reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od
    skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite
    se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam,
    Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira
    položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne
    donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." 
     11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom
    dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će
    vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će
    svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem
    neugasivim."
    Riječ Gospodnja.

    1 Ἐν δὲ ταῖς ἡμέραις ἐκείναις παραγίνεται Ἰωάννης βαπτιστὴς

    κηρύσσων ἐν τῇ ἐρήμῳ τῆς Ἰουδαίας

    2 λέγων· μετανοεῖτε ἤγγικεν γὰρ βασιλεία τῶν οὐρανῶν.

    3 οὗτος γὰρ ἐστιν ῥηθεὶς διὰ Ἠσαίου τοῦ

    προφήτου λέγοντος·

    φωνὴ βοῶντος ἐν τῇ ἐρήμῳ·

    ἑτοιμάσατε τὴν ὁδὸν κυρίου,

    εὐθείας ποιεῖτε τὰς τρίβους αὐτοῦ.

    4 αὐτὸς δὲ Ἰωάννης εἶχεν τὸ ἔνδυμα αὐτοῦ ἀπὸ τριχῶν καμήλου καὶ

    ζώνην δερματίνην περὶ τὴν ὀσφὺν αὐτοῦ, δὲ τροφὴ ἦν αὐτοῦ ἀκρίδες

    καὶ μέλι ἄγριον.

    5 Τότε ἐξεπορεύετο πρὸς αὐτὸν Ἱεροσόλυμα καὶ πᾶσα

    Ἰουδαία καὶ πᾶσα περίχωρος τοῦ Ἰορδάνου,

    6 καὶ ἐβαπτίζοντο ἐν τῷ Ἰορδάνῃ ποταμῷ ὑπ’ αὐτοῦ

    ἐξομολογούμενοι τὰς ἁμαρτίας αὐτῶν.

    7 ἰδὼν δὲ πολλοὺς τῶν Φαρισαίων καὶ Σαδδουκαίων

    ἐρχομένους ἐπὶ τὸ βάπτισμα εἶπεν αὐτοῖς·

    γεννήματα ἐχιδνῶν, τὶς ὑπέδειξεν ὑμῖν φυγεῖν

    ἀπὸ τῆς μελλούσης ὀργῆς;

    8 ποιήσατε οὖν καρπὸν ἄξιον τῆς μετανοίας

    9 καὶ μὴ δόξητε λέγειν ἐν ἑαυτοῖς πατέρα ἔχομεν τὸν Ἀβραάμ.

    λέγω γὰρ ὑμῖν ὅτι δύναται θεὸς ἐκ τῶν λίθων τούτων ἐγεῖραι τέκνα τῷ Ἀβραάμ.

    10 ἤδη δὲ ἀξίνη πρὸς τὴν ῥίζαν τῶν δένδρων κεῖται·

    πᾶν οὖν δένδρον μὴ ποιοῦν καρπὸν καλὸν ἐκκόπτεται καὶ εἰς πῦρ βάλλεται.

    11 Ἐγὼ μὲν ὑμᾶς βαπτίζω ἐν ὕδατι εἰς μετάνοιαν, δὲ ὀπίσω μου

    ἐρχόμενος ἰσχυρότερος μού ἐστιν, οὗ οὐκ εἰμι ἱκανὸς τὰ ὑποδήματα

    βαστάσαι· αὐτὸς ὑμᾶς βαπτίζω ἐν πνεύματι ἁγίῳ καὶ πυρί·

    12 οὗ τὸ πτύον ἐν τῇ χειρὶ αὐτοῦ καὶ διακαθαριεῖ τὴν ἅλωνα αὐτοῦ

    καὶ συνάξει τὸν σῖτον αὐτοῦ εἰς τὴν ἀποθήκην τὸ δὲ ἄχυρον

    κατακαύσει πυρὶ ἀσβέστῳ.

    Poslanje Ivana Krstitelja označeno je navještajem ispunje­nja Božjih obećanja. Zato on i započinje svoje djelovanje riječima: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko« (Mt 3,2). Kraljevstvo nebesko (Matej izbjegava spominjanje Božjega imena) vrijeme je konačne Božje pobjede nad Zlim i nad grijehom, a preduvijet da bi se u njega moglo stupiti jest obraćenje, to jest kajanje i promjena života. Evanđelist Matej prikazuje Ivana Krstitelja kao ostvarenje Božjeg obe­ćanja dana po proroku Izaiji (3,3). Krstiteljeva odjeća (3,4) podsjeća na proroka Iliju koji je u Starom zavjetu opisan kao »čovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara« (2Kr 1,8), pa je tako i Ivan viđen kao Ilija kojega su Židovi očekivali kao preteču Mesije. On nije samo pozivao na obraćenje, nego je i krstio narod koji je ispovijedao svoje grijehe (Mt 3,6). U židovstvu je postojao cijeli niz obrednih pranja kojima su se ljudi nastojali očistiti od obredne nečistoće, kako bi mogli stupiti pred Boga i sudjelovati u hramskome bogoslužju. Ovo Ivanovo »krštenje« valja shvatiti kao takvo jedno obredno pranje u kojem su ljudi priznavali svoju griješnost i kajali se za grijehe. U svojoj propovijedi Krstitelj osobito upozorava farizeje i saduceje kao vođe židovskoga naroda, koji su se uzdali u Abrahama kao svoga oca, to jest u svoju pripadnost izraelskome narodu, misleći da im je time zajamčena Božja naklonost (3,7). Pravo potomstvo Abrahamovo, međutim, ne ovisi ο narodnoj pripadnosti i ο rođenju u nekoj obitelji, ne­go ο plodovima vjere (3,8-10). Spominjanjem sjekire koja je položena na korijen stablima (3,10) naviješten je i sud pred kojim će se svaki pojedinac naći. Sudac na tome sudu bit će onaj koji će »krstiti Duhom Svetim i ognjem« (3,11), a to je Isus Krist. U susretu s njime dolazi do konačnoga čišćenja i svatko određuje hoće li se naći među žitom skupljenim u žitnicu ili među pljevom koja se spaljuje ognjem neugasi­vim (3,12). Oganj koji se spominje znak je zahvata Božjega Duha.
    služba riječi 250/2008.
    MEDITATIO
    Na početku pokreta mase kojemu je začetnik Ivan Krstitelj je čvrsto uvjerenje koje on prenosi sa silnom uvjerljivošću: Bog je vjeran, blizu je, kraj nas, želi promijeniti naš život, želi nas spasiti. Kao prorok poslani od Boga privlači ljude u pustinju, mjesto u kojem se mnogo toga događalo u poijesti Izabranog naroda. Bog želi da ga se susretne, progovara narodu preko proroka, rađa u nama želju za novim životom i omogućuje nam promjenu: Odvest ću ih u pustinju i govorit ću njihovom srcu (Hoš 2,16).
    Oni koji idu u pustinju nisu zajednica pravednih. Jedini uvjet koji traži Krstitelj je: ne igrati se s nama samima i s Bogom, ne skrivati zlo koje je u nama, predati Njemu sve što jesmo kako bismo zajedno mogli promijeniti mentalitet i život. Bog započinje s izdankom, počinje s onime koji je spreman iznova započeti. On želi započeti s onime koji je spreman produbiti svoje shvaćanje i poslanje koje mu je namijenjeno.
    Poradi toga svega druga temeljna točka u poruci ove nedjelje je Duh Sveti: gledan prvotno kao Duh kojim je ispunjen Mesija, Isus iz Nazareta, te zatim kao dar kojim smo obavijeni, kršteni i mi sami kako bi naši krivudavi putovi postali ravni.
    ORATIO
    Probudi u nama, Gospodine, želju da se obratimo Tebi. Prepoznajemo Oče, krive putove kojima lutaju naša srca i misli, kada nismo uronjeni u tvoju Riječ istine. Ti si Bog vjeran i učvršćuješ nas na svojim putovima. Ne vidimo kraj nas vuka da prebiva zajedno s janjetom, niti da dijete stavlja ruku u usta zmijama. Kada govorimo ο pravednosti i miru to činimo jer smo pokrenuti jer smo pritisnuti i to činimo iz straha. Isuse, Davidov izdanče, ti nam dolaziš kao dijete koje se ne boji raširiti ruke među "otrovima" ovoga čovječanstva. Nauči nas da se uzajamno prihvaćamo radi slave Božje; neka nas ne obraća samo strah, nego duboka sigurnost da Ti koračaš i živiš među nama i činiš od nas novi narod.
    Dođi na nas, Duše Sveti, s puninom svojih darova kako se ovaj narod slušajući Krstiteljeve riječi ne bi zaustavio na vlastitoj ideji pravednosti i kako bi imao snage dovršiti započeti put.
    CONTEMPLATIO
    Odgovori mi, ο ljudsko srce: da li bi voljelo više uživati zauvijek radosti ovoga svijeta ili biti zauvijek s Bogom? Tvoj izbor ovisi ο jačini tvoje ljubavi: ljubi što više kako bi bio u stanju izabrati ono ljepše, neprolazno; ljubi Boga kako bi mogao izabrati da budeš zauvijek u njegovoj blizini.
    Ljubav neka ti bude sve: ona će ti dati snagu da dođeš do cilja. Ljubi Boga. Njega izaberi, požuri se da ga dostigneš. Potrudi se da slijediš one koji su na Božjem putu: ne možeš imati bolje prijatelje od njih.(Ugo di san Vittore, In lode del divino amore, Milano 1987., p. 277-278.)
    ACTIO
    Često ponavljaj i živi danas Riječ: Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko!(Mt 3,2).
    DUHOVNO ŠTIVO
    Pustinjski oci su promatrali društvo kao brodolom u kojem svaki pojedinac trebao plivanjem spasiti vlastiti život. Bili su sigurni kako je prepuštanje da nas nosi struja, pasivno prihvaćanje principa i vrijednosti samoga društva prava nesreća i propast.
    Također i naše društvo nije prikaz onoga Kristova odsjaja, nego opasna mreža dominacije i manipulacije u koju se možemo lako uhvatiti i izgubiti vlastitu dušu. Pitanje je da li smo već oblikovani moću i vrijednostima zatamnjenoga današnjeg svijeta. Možda smo već do te mjere i sami zaslijepljeni pored užasne situacije u kojoj živimo da smo izgubili sposobnost i volju da spasimo svoj život. (H.J.M. Nouwen, La via del cuore, Brescia 1997, p. 19.-20.).
    Pžb
     
    Važne Obavijesti
    Mladići i djevojke koji žele sklopiti brak 
    trebaju ići na Tečaj priprave za brak.   

                      

     

     

     

                  ♥  ♥  ♥

    Župni Oglasi
    ♥♥♥ Nedjelja 14. prosinca 2014. Treća Adventska: sveta misa bit će u Jugovom Polju u 9 sati a u Cabuni u 11 sati.♥♥♥ ♥ Zornice su u 6 sati svakog dana. ♥♥♥ Petak, 19. prosinca 2014. u 16 sati je Velika Božićna izpovijed za sve vjernike; osobito za djecu od četvrtog do osmog razreda OŠ, za sve srednjoškolce i mlade.
    Milodar

    Vaš dar! Hvala!

    Iznos donacije: 

    Nazočni
    Trenutno aktivnih Gostiju: 14 
    mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
    mod_vvisit_counterOd 2.7.2010.1694893

    Mi koristimo kolačiće kako bi poboljšali našu web stranicu i svoje iskustvo kad ga koristite. Kolačići se koriste za bitan rad ove stranice su već podešeni. Da biste saznali više o kolačićima koje koristimo i kako ih izbrisati, pogledajte naše pravila o privatnosti.

    Ja prihvaćam kolačiće s ovih stranica.

    Direktiva Europske unije kolačić modul podataka