Cabuna - Facebook
    Liturgijska pjesmarica
    Nedjelje kcg A B C - Godina A
    argaiv1150
    VAZMENO BDJENJE U SVETOJ NOĆI
     LECTIO
    ČITANJE: Post 1, 1-2,2 . ili 1, 1. 26-31a
    I vidje Bog sve što je učinio: bijaše vrlo dobro.
    Početak Knjige Postanka
    U početku stvori Bog Nebesa i Zemlju.
    Zemlja bijaše pusta i prazna;
    tama se prostirala nad bezdanom
    i Duh Božji lebdio je nad vodama.
    I reče Bog: »Neka bude svjetlost!«
    I bȋ svjetlost.
    I vidje Bog da je svjetlost dobra;
    i rastavi Bog svjetlost od tame.
    Svjetlost prozva Bog dan,
    a tamu prozva noć.
    Tako bude večer, pa jutro —
    dan prvi.
    I reče Bog: »Neka bude svod posred voda
    da dijeli vode od voda!« —
    I bȋ tako!
    Bog načini svod,
    i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
    A svod prozva Bog nebo.
    Tako bude večer, pa jutro -
    dan drugi. I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto,
    i neka se pokaže kopno!« —
    I bȋ tako!
    Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.
    I vidje Bog da je dobro.
    I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom,
    travom sjemenitom, stablima plodonosnim
    koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod
    što u sebi nosi svoje sjeme!« —
    I bȋ tako!
    I nikne iz zemlje zelenilo,
    trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti,
    i stabla koja rode plodovima
    što u sebi nose svoje sjeme,
    svako prema svojoj vrsti.
    I vidje Bog da je dobro.
    Tako bude večer, pa jutro —
    dan treći.
    I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom
    da luče dan od noći,
    da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
    neka svijetle na svodu nebeskom
    i rasvjetljuju Zemlju!« —
    I bȋ tako!
    I načini Bog dva velika svjetlila
    — veće da vlada danom,
    manje da vlada noću — i zvijezde.
    I Bog ih postavi na svod nebeski
    da rasvjetljuju Zemlju,
    da vladaju danom i noću
    i da rastavljaju svjetlost od tame.
    I vidje Bog da je dobro.
    Tako bude večer, pa jutro —
    dan četvrti.
    I reče Bog: »Nek vodom povrvi vreva živih stvorova,
    i ptice nek nad zemljom polete
    svodom nebeskim!« —
    I bȋ tako!
    Stvori Bog morske grdosije
    i svakovrsne žive stvorove
    što mile i vrve vodom
    i ptice krilate svake vrste.
    I vidje Bog da je dobro.
    I blagoslovi ih govoreći:
    »Plodite se i množite
    i napunite vode morske!
    I ptice neka se namnože na Zemlji!«
    Tako bude večer, pa jutro — dan peti.
    I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića,
    svako prema svojoj vrsti:
    stoku, gmazove i zvjerad svake vrste!«
    I bȋ tako!
    I stvori Bog svakovrsnu zvjerad,
    stoku i gmazove svake vrste.
    I vidje Bog da je dobro.
    I reče Bog: »Načinimo čovjeka
    na svoju sliku, sebi slična,
    da bude gospodar ribama morskim,
    pticama nebeskim i stoci
    — svoj zemlji —
    i svim gmazovima što gmižu po zemlji!«
    Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
    na sliku Božju on ga stvori,
    muško i žensko stvori ih.
    I blagoslovi ih Bog i reče im:
    »Plodite se i množite,
    i napučite Zemlju i sebi je podložite!
    Vladajte ribama morskim i pticama nebeskim
    i svim živim stvorovima
    što gmižu po zemlji.«
    I doda Bog: »Evo dajem vam sve bilje
    što se sjemeni po svoj zemlji,
    i sva stabla plodonosna
    što u sebi nose svoje sjeme:
    neka vam bude za hranu!
    A zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim
    i gmazovima što gmižu po zemlji
    u kojima je dah života
    — neka je za hranu sve zeleno bilje!«
    I bȋ tako!
    I vidje Bog sve što je učinio.
    I bijaše veoma dobro.
    Tako bude večer, pa jutro —
    dan šesti.
    Tako bude dovršeno Nebo i Zemlja sa svom svojom voj­skom.
    Sedmoga dana, pošto Bog dovrši svoje djelo koje učini,
    sedmoga dana počinu od svega djela koje učini.
    Riječ Gospodnja.
    Prvo biblijsko čitanje vazmenog bdijenja sa samoga je počet­ka Svetoga pisma. To je opis stvaranja svijeta. No valja ista­knuti i ovo: premda je Knjiga Postanka prva po redu u našim Biblijama, ona ja zapravo mlađa od mnogih drugih biblijskih knjiga. To je u biti i logično jer čovjek tek nakon određenih životnih iskustava dolazi do svijesti o Bogu kao stvoritelju. Tako je i Izraelski narod u Bogu koji ga je izveo iz ropstva, prepoznao Boga koji je stvorio čitav svijet.
    Ovaj opis stvaranja literarno je uokviren u jedan 'radni' tje­dan koji završava subotom kad je »Bog počinuo od svega djela koje učini« (Post 2,2). No, subota zapravo dovršava stvaranje i daje mu smisao. Subota je također Božji dar koji Izraelci nisu imali dok su bili robovi u Egiptu. Ona je znak slobode, to jest znak služenja pravom Bogu, a ne faraonima ovoga svijeta. Izvještaj o stvaranju svijeta tu svijest poziva na slobodu prenosi na čitavo čovječanstvo. Svaki je čovjek stvoren od Boga i obdaren jednakim darom blagoslova i slo­bode da služi samo Bogu.
    ODPJEVNI PSALAM: 104 (103), l-2a. 5-6. 10 i 12. 13-14. 24 i 35c 
         P30     Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!
    ----------
    Blagoslivljaj dušo moja, Gospodina!
         Gospodine, Bože moj, silno si velik!
    Odjeven veličanstvom i ljepotom,
         svjetlošću ogrnut kao plaštem!
    ----------
    Zemlju si stavio na stupove njene:
         neće se poljuljati u vijeke vjekova,
    pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,
         iznad bregova stajahu vode.
    ----------
    Izvore svraćaš u potoke
         što žubore među brdima.
    Uz njih se gnijezde ptice nebeske
         i pjevaju medu granama.
    -----------
    Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,
         zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
    Ti daješ te niče trava za stoku
         i bilje na korist čovjeku
         da izvede kruh iz zemlje.
    -----------
    Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
         Sve si to mudro učinio:
         puna je zemlja stvorenja tvojih.
    Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
    ----------
    Tema stvaranja nije u Bibliji reducirana samo na Knjigu Po­stanka. O Božjem djelu stvaranja govore i tekstovi poput psalma 104 koji je pravi dragulj biblijske poezije. U prekra­snim slikama koje počinju sa slikom samog velikog Boga koji je zaogrnut plaštem, ističe se ne samo ljepota stvorenoga svijeta nego i Božja mudrost i ljubav kojom se brine za svoja stvorenja.
    ili: 33 (32), 45. 6-7. 12-13. 20 i 22
       P5b      Puna je zemlja dobrote Gospodnje.
    ----------
    Prava je riječ Gospodnja
         i vjernost su sva djela njegova.
    On ljubi pravdu i pravo:
         puna je zemlja dobrote Gospodnje.
    ----------
    Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
         i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
    Vodu morsku on sabire kao u mješinu
         i bezdane stavlja u spremišta.
    ----------
    Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
         narodu koji on odabra sebi za baštinu!
    Gospodin motri s nebesa
         i gleda sve sinove čovječje.
    ----------
    Naša se duša Gospodinu nada,
         on je pomoć i zaštita naša.
    Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
         kao što se u tebe uzdamo!
    ----------
    2. ČITANJE: Post 22, 1-18
    Žrtva praoca našeg Abrahama.
    Čitanje Knjige Postanka
    U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!«
    On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina,
    jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga
    ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.«
    Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom
    povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, nacijepa
    drva za žrtvu paljenicu i uputi se na mjesto koje mu je
    Bog označio.
    Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izda­leka.
    Abraham onda reče slugama: »Vi ostanite ovdje
    uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo
    pa ćemo se vratiti k vama.« Abraham uzme drva za
    žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku
    uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. Onda
    Izak reče svome ocu Abrahamu: »Oče!« »Evo me,
    sine!« javi se on. »Evo kremena i drva — opet će sin —
    ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« »Bog će već providjeti
    janje za žrtvu paljenicu, sine moj!« odgovori Abraham.
    I njih dvojica nastave put zajedno.
    Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio.
    Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže
    svoga sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
    Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga
    zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!«
    »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka — reče —
    niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio
    ni svog sina, jedinca svoga.« Podiže Abraham oči i pogleda, i gle
    — za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode,
    uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.
    Onome mjestu Abraham dade ime »Gospodin proviđa!«
    Zato se danas veli: »Na brdu Gospodnjeg provi­đenja.«
    Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče:
    »Kunem se samim sobom,
    izjavljuje Gospodin:
    Kad si to učinio
    i nisi mi uskratio svog jedinca sina,
    uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te
    i umnožiti, umnožit ću tvoje potomstvo
    poput zvijezda na nebu
    i pijeska na obali morskoj!
    A tvoji će potomci osvajati
    vrata svojih neprijatelja.
    Budući da si poslušao glas moj,
    potomstvom će se tvojim blagoslivljati
    svi narodi Zemlje.«
    Riječ Gospodnja.
    Drugo čitanje iz Knjige Postanka govori o Abrahamovoj kušnji i da bi ga se ispravno razumjelo ne smije se prekinuti
    na teškim mjestima nego ga se mora pročitati do kraja!
    U apsolutnoj poslušnosti onomu stoje od Boga čuo Abraham je bio spreman žrtvovati, to jest ubiti vlastitoga sina Izaka. No, kako god interpretirali to stoje Bog tražio od Abrahama, nijedna interpretacija nije valjana (a raznovrsne su) ukoliko se odvoji od cjeline, tj. od toga daje Bog Abrahamu u trenut­ku kad je podigao ruku s nožem rekao: to ne čini!
    Tako se tek cjelovitim čitanjem izmiče opasnosti pogubnih nesporazuma da se krivo shvati prava poruka Božjega glasa. No, to ne znači daje Abraham u početku postupio krivo. Do prave spoznaje Božje volje Abraham nije došao samo inte­lektualnim naporom i ne bi nikada do nje došao daje nije bio spreman izvršiti, a to može samo čovjek koji Bogu potpuno vjeruje. Pa čak i onda kad Bog traži ono najteže.
    ODPJEVNI PSALAM: 16(15), 5 i 8. 9-10. 11
        P1     Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
    ----------
    Gospodin mi je baština i čaša:
         »Ti u ruci držiš moju sudbinu.«
    Gospodin mi je svagda pred očima;
         jer mi je zdesna, neću posrnuti.
    ----------
    Stog mi se raduje srce i kliče duša,
         pa i tijelo mi spokojno počiva.
    Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
         ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
    ----------
    Pokazat ćeš mi stazu života,
         puninu radosti lica svoga,
         sebi zdesna blaženstvo vječno.
    ----------
    Ps 16 pjesma je pouzdanja u Božju dobrotu. Onaj tko je stavio svoju sudbinu u Božje ruke ne boji se ničega pa ni smrti. Psalam završava upravo jednom takvom tvrdnjom. Tko ide stazom života taj je u vječnom blaženstvu s Bogom.
    3. ČITANJE: Izl 14, 15 — 15,
    Izraelci su išli suhim putom posred mora.
    Čitanje Knjige Izlaska
    U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: »Zašto vičeš k meni? Reci
    Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži ruku
    nad morem i razdijeli ga na dvoje da Izraelci mogu proći posred
    mora po suhu.
    Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda
    proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i
    konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospod, kad se pro­slavim
    nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjani­cima.«
    Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto
    i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i
    stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske
    izraelske, i postade onima oblak taman, a ovim rasvjetljivaše noć
    tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.
    Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu
    noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio.
    Kad su se vode razdvojile, Izraelci izađu posred mora po suhu, a
    vode im ko bedem zdesna i slijeva.
    Egipćani, svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u
    more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od
    ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči
    točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo
    od Izraelaca! — poviču Egipćani — jer Gospodin se za njih bori
    protiv Egipćana!«
    Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate
    na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku
    nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egip­ćani
    bježeći jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred
    voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i
    svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u
    more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.
    Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem
    zdesna i slijeva.
    Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i
    vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu.
    Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad
    Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu
    i njegovu sluzi Mojsiju.
    Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gos­podinu:
    Glavno pitanje koje se postavlja u prvih petnaest poglavlja Knjige Izlaska jest: tko je pravi gospodar Izraela? Je li to faraon koji narod drži u ropstvu i tlači ga prisilnim rado­vima, ili je to Jahve Bog koji svoj narod poziva i izvodi iz ropstva u slobodu. Prijelaz Izraelaca preko Crvenoga mora i potop faraona i njegove vojske konačna je potvrda Božje nadmoći nad faraonom: »Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima« (Izl 14,31). Bog za­pravo pokazuje moć nad morem i čitavom prirodom, a pot­puni potop faraona i sve njegove vojske, znak je da Bog ne štiti svoj narod od njegovih neprijatelja samo djelomično. I premda narod u mnogim trenutcima i prije i poslije prijelaza preko Crvenoga mora pokazuje momente sumnje i nepovje­renja u Boga i u njegova slugu Mojsija, to ništa ne umanjuje potpunost Božjih darova.
    ODPJEVNI PSALAM: Izl 15,1-2. 3-4. 5-6. 17-18
       P1     Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio!
    ---------
    Zapjevat ću Gospodinu
         jer se slavom proslavio!
    Konja i konjanika
         u more on je vrgao!
    ----------
    Moja je snaga, moja pjesma — Gospodin
         jer je mojim postao izbaviteljem.
    On je Bog moj, njega ja ću slaviti;
         on je Bog oca moga, njega ću veličati.
    ----------
    Gospodin je ratnik vrstan,
         Jahve je ime njegovo.
    Kola Faraonova i vojsku mu u more baci;
         cvijet njegovih štitonoša potonu u Moru crvenom.
    ----------
    Valovi ih prekriše;
         poput kamena u morske potonuše dubine.
    Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodici;
         desnica tvoja, Gospodine, raskomada dušmana.
    ----------
    Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,
         na mjestu koje ti, Gospodine,
         svojim učini Boravištem,
    Svetištem, Gospodine, tvojom rukom sazidanim.
         Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati.
    ----------
    Namjesto otpjevnoga psalma poslije trećeg čitanja vazmenoga bdijenja pjeva se kao logičan zaključak Mojsijeva pjesma U njoj Mojsije pjeva o netom dovršenom prelasku preko Cr­venoga mora, ali s pogledom na krajnji cilj čitavoga putova­nja u Obećanoj zemlji, u svetištu u kojem će Bog prebivati sa svojim narodom.
    4. ČITANJE: I2 54, 5-14
    U ljubavi vječnoj smilova ti se Gospodin, tvoj Otkupitelj.
    Čitanje Knjige proroka Izaije
    Suprug ti je tvoj Stvoritelj,
    ime mu je Jahve nad Vojskama;
    tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov,
    Bog Zemlje svekolike on se zove.
    Jest, ko ženu ostavljenu,
    u duši ucviljenu,
    Gospodin te pozvao;
    ko ženu mladosti.
    A ona zar se otpušta?
    — pita Bog tvoj.
    Za kratak trenutak ostavih tebe,
    al' u sućuti velikoj opet ću te sabrati.
    U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje,
    al' u ljubavi ti se vječnoj smilovah —
    govori Gospodin, tvoj Otkupitelj.
    Bit će mi ko za Noinih dana
    kad se zakleh da vode Noine
    ne će više preplaviti zemlju;
    tako se zaklinjem da se više ne ću
    na tebe srditi nit ću ti prijetiti.
    Nek se pokrenu planine i potresu brijezi,
    al' se ljubav moja ne će odmać od tebe,
    nit će se pokolebati moj Savez mira —
    veli Gospodin koji ti se smilovao.
    O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna,
    gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje
    i na safir tvoje temelje.
    Od rubina dići ću ti kruništa,
    vrata tvoja od prozirca,
    ograde ti od dragulja.
    Svi će ti sinovi Gospodnji biti učenici
    i velika će biti sreća djece tvoje.
    Na pravdi ćeš biti zasnovana.
    Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati,
    odbaci strah jer ne će ti se primaći.
    Riječ Gospodnja.
    Ovaj odlomak iz Knjiga proroka Izaije dobar je primjer kako su proročke knjige stalno podsjećanje naroda na neopozivost saveza i obećanja koja mu je Bog dao. U ovom tekstu spomi­nje se savez s Noom u kojem Bog obećava da ne će uništiti svijet (usp. Post 9,8-17). Povijesni kontekst ovoga Izaijinog odlomka jest naziranje povratka iz babilonskog sužanjstva, a upravo je Božji savez s Noom važan za obnovu izraelske zajednice u tom vremenu. Zašto? Sužanjstvo je za Izrael bila posljedica nevjernosti Božjem zakonu. I budući da je Izrael bio nevjeran, obnova naroda ne može se temeljiti na njego­voj vjernosti. Stoga je potrebno naći čvršći temelj. Prorok Izaija u ovom odlomku nalazi ga u Božjem savezu s Noom. Taj savez je, naime, bezuvjetan. Bog je svjestan »čovjekovih opakih misli«, ali ipak više neće pustiti potopa na zemlju niti uništiti živa bića (usp. Post 8,21). Drugim riječima, budući da taj savez ne ovisi o čovjekovoj vjernosti ili nevjernosti, on je neuništiv i neopoziv. Na tom temelju poslijesužanjski Izrael može bez straha graditi svoju budućnost. U tome ga utvrđuje sam Bog koji se svom narodu obraća kao suprug koji nikad ne će ostaviti ženu svoje mladosti.
    ODPJEVNI PSALAM: 30(29), 2 i 4. 5-6. 11 i 12a i 13b
        P2a     Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio!
    ----------
    Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
         i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
    Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
         na rubu groba ti si me oživio.
    ----------
    Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
         zahvaljujte svetom imenu njegovu!
    Jer samo za tren traje srdžba njegova,
         a cio život dobrota njegova.
    Večer donese suze,
         a jutro klicanje.
    ----------
    Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni:
         Gospodine, budi mi na pomoć!
    Okrenuo si plač moj u igranje,
         Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti.
    ----------
    Ps 30 izriče pohvalu Bogu čovjeka koji je bio na rubu groba, ali gaje Bog oživio. U naslovu psalma piše da je to pjesma za posvećenje Doma, pri čemu se misli na obnovu jeruzalem­skog hrama u vrijeme Makabejaca. No, sam psalam je zasi­gurno iz puno starijih vremena, te svjedoči vječnost Božje dobrote, koja je unatoč trenutcima srdžbe neopoziva.
    5. ČITANJE: Iz 55, 1-11
    Dođite k meni i duša će vam živjeti: sklopit ću s vama Savez vječan!
    Čitanje Knjige proroka Izaije
    O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;
    ako i nemate novaca, dođite!
    Bez novaca i bez naplate
    kupite i uživajte vino i mlijeko!
    Zašto da trošite novac na ono što kruh nije
    i nadnicu svoju za ono što ne siti?
    Mene poslušajte, i dobro ćete jesti
    i sočna ćete uživati jela.
    Priklonite uho i k meni dođite,
    poslušajte i duša će vam živjeti.
    Sklopit ću s vama Savez vječan,
    Savez milosti Davidu obećanih.
    Evo, učinih te svjedokom pucima,
    knezom i zapovjednikom narodima.
    Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ
    i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi
    radi Gospodina, Boga tvojega
    i Sveca Izraelova jer te on proslavio.
    Tražite Gospodina dok se može naći,
    zovite ga dok je blizu!
    Nek bezbožnik put svoj ostavi,
    a zlikovac naume svoje.
    Nek se vrati Gospodinu
    koji će mu se smilovati,
    k Bogu našem
    jer je velikodušan u praštanju.
    Jer moje misli nisu vaše misli
    i puti moji nisu vaši puti —
    riječ je Gospodnja.
    Visoko je iznad Zemlje nebo:
    tako su visoko puti moji iznad vaših putova,
    i misli moje iznad vaših misli.
    Jest, kao što dažd i snijeg
    s neba silaze i ne vraćaju se onamo
    dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni
    da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo,
    tako i riječ koja iz mojih usta izlazi
    ne vraća se k meni bez ploda,
    nego čini ono što sam htio
    i obistinjuje ono zbog čega je poslah.
    Riječ Gospodnja.
    S ovim odlomkom završava drugi dio Knjige proroka Izaije, ili tzv. Deuteroizaija. Tekst je pun izričaja koji govore o Božjoj naklonosti prema Izraelu i bezuvjetnosti njegove lju­bavi. Voda, vino i mlijeko na početka odlomka jednako kao i kruh koji se spominje na kraju simboliziraju puninu spasenja koje Bog nudi čovjeku posredstvom svoje Riječi. Ponuda je besplatna, i jedini napor koji čovjek treba učiniti jest da je prihvati u poslušnosti vjere.
    Slično kao i u predhodnom čitanju opet se javlja tema saveza. Ovaj put to je obnova vječnoga Saveza milosti koji je Bog obećao Davidu. No, tu se ne radi o ponovnoj uspostavi davidovske dinastije, nego se obećanje dano Davidu primjenjuje na čitav narod. Što više, taj savez ima univerzalnu vrijednost jer će proslava Izraela biti i drugim narodima poticaj da se obrate jedinom pravomu Bogu.
    ODPJEVNI PSALAM Iz 12, 2-3. 4bcd. 5-6
        P3      S radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja!
    ----------
    Evo, Bog je spasenje moje,
         uzdam se, ne bojim se više
    jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
         on je moje spasenje.
    I s radošću ćete crpsti vodu
         iz izvora spasenja.
    ----------
    Hvalite Gospodina,
         prizivajte ime njegovo!
    Objavite narodima djela njegova,
         razglašujte: uzvišeno je ime njegovo!
    ----------
    Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,
         neka je to znano po svoj zemlji!
    Kličite i radujte se,
         stanovnici Siona,
    jer je velik medu vama
         Svetac Izraelov!
    ----------
    Ova Pjesma zahvalnica iz Knjige proroka Izaije povezana je s predhodnim čitanjem preko simbolike vode koja označava život i spasenje čiji je izvor samo i jedino Bog. Iz svoga osob­nog iskustva Boga koji ga je u nevolji oslobodio straha, Izaija se okreće svim narodima koje poziva na zahvaljivanje Bogu i spoznaju njegovih djela. Središte iz kojeg izlazi objava Božje prisutnosti jest narod koji stanuje na Sionu, brdu na kojem se uzdiže hram.
    6. ČITANJE: Bar 3,9-15. 32 — 4,4
    Hodi putem k sjaju Gospodnjem!
    Čitanje Knjige proroka Baruha
    Čuj, Izraele, životne propise,
    prisluhni da naučiš mudrost!
    Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja
    i zašto stariš u zemlji tuđinskoj
    onečišćujuć se mrtvacima,
    ubrojen među one koji su u Podzemlju?
    Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio!
    Da si Božjim hodio putom,
    zauvijek bi prebivao u miru.
    Nauči stoga gdje je mudrost,
    gdje snaga, gdje li razboritost,
    pa da ujedno spoznaš
    u čemu je dugovječnost i život,
    i gdje je svjetlost očinja i mir.
    Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti,
    tko li prodro u njene riznice?
    Sveznajući — samo je on poznaje,
    svojim je umom proniče:
    on koji je za sva vremena sazdao Zemlju
    i svu je životinjama naselio,
    on koji pošalje svjetlosti
    ona, gle, pođe;
    natrag je zovne,
    i dršćuć ona ga posluša.
    Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;
    zovne li ih, one mu odgovore: Evo nas! —
    i radosno sjaju svom Stvoritelju.
    On je naš Bog;
    nitko se drugi s njim usporedit ne može.
    On je pronikao sav put spoznaje
    i predao je sluzi svom Jakovu —
    Izraelu, svome ljubimcu.
    Potom se ona na Zemlji pojavila,
    među ljudima udomila.
    Ona je knjiga Božjih zapovijedi,
    Zakon koji će trajati dovijeka:
    tko ga se držao bude, taj će živjeti,
    tko ga napusti, taj će umrijeti.
    Vrati se, Jakove, i prihvati je,
    hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:
    ne ustupaj slavu svoju drugomu,
    ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu.
    Blago nama, Izraele,
    jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!
    Riječ Gospodnja.
    Baruh, učenik proroka Jeremije, prorčkim jezikom navodi razloge zašto je Izrael dopao babilonskog sužanjstva. Od­govor je jednostavan: zato što je ostavio Vrelo Mudrosti to jest put Božji. Mudrost se može otkriti već 'golim očima' promatrajući ljepotu Božjih stvorenja. No, u Izraelu, ona se na poseban način objavila u daru Božjega Zakona koji će trajati zauvijek. Taj zakon zapisan je u knjizi i u njoj se može otkriti volja Božja. Taj dar koji je Bog dao svom narod ne smije se proigrati, nego mu se uvijek treba vraćati. Božji zakon je izvor radosti za Izraela, jer po njemu znade što mu je činiti u svakoj životnoj situaciji, pa i onoj kada je od Boga odlutao. U tom slučaju treba se vratiti svjetlosti Božje mudrosti, pa će se vratiti i u svoju zemlju i ne će ostariti u tuđinskoj zemlji.
    ODPJEVNI PSALAM 19 (18), 8. 9. 10. 11
     PIv6.69      Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!
    ----------
    Savršen je Zakon Gospodnji,
         dušu krijepi;
    pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
         neuka uči.
    ----------
    Prava je naredba Gospodnja,
         srce sladi;
    čista je zapovijed Gospodnja,
     oči prosvjetljuje.
    -----------
    Neokaljan je strah Gospodnji,
         ostaje svagda;
    istiniti su sudovi Gospodnji,
         svi jednako pravedni.
    -----------
    Dragocjeniji od zlata,
         zlata čistoga;
    slađi od meda,
         meda samotoka.
    -----------
    Na čitanje iz knjige proroka Baruha nadovezuje se drugi dio Psalma 19. U prvom dijelu nebesa pjevaju o Božjoj slavi u njegovim stvorenjima (Ps 19,1-7), a drugi dio pohvala je Božjoj objavi Zakona, koji nije težak i gorak nego sladak i krjepak.
    7. ČITANJE: Ez 36, 16-I7a. 18-28
    Poškropit ću vas vodom čistom i dat ću vam novo srce.
    Čitanje Knjige proroka Ezekiela
    Dođe mi riječ Gospodnja:
    »Sine čovječji,
    kada dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji,
    oskvrnu je svojim nedjelima
    i svojim putovima.
    I zato na njih izlih gnjev svoj
    zbog kumira kojima je oskvrnuše.
    Rasijah ih među narode
    i raspršiše se po zemljama.
    Sudio sam im prema putovima
    i nedjelima njihovim.
    Ali među svim narodima u koje dospješe,
    oskvrnjivahu moje sveto ime
    jer o njima se govorilo:
    'To je Gospodnji narod,
    a morade izići iz zemlje Gospodnje'.
    I meni se sažali moje sveto ime
    što ga dom Izraelov obeščasti
    u narodima među koje dođe.
    Reci zato domu Izraelovu:
    Ovako govori Gospodin Bog:
    Sto činim, ne činim radi vas, dome Izraelov,
    nego radi svetoga imena svojega,
    koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste.
    Ja ću posvetiti ime svoje veliko,
    oskvrnuto među narodima,
    vi ga oskvrnuste posred njih!
    I znat će narodi da sam ja Gospodin
    — riječ je Gospodina Boga —
    kad na vama, njima na očigled, pokažem svetost svoju.
    Tada ću vas sabrati iz svih naroda
    i skupiti iz svih zemalja,
    i dovest vas u vašu zemlju.
    Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite.
    Očistit ću vas od svih vaših nečistoća
    i od svih kumira vaših.
    Dat ću vam novo srce,
    nov duh udahnut ću u vas!
    Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno
    i dat ću vam srce od mesa.
    Duh svoj udahnut ću u vas
    da hodite po mojim zakonima
    i da čuvate i vršite moje naredbe.
    I nastanit ćete se u zemlji
    koju dadoh vašim očima
    i bit ćete moj narod,
    a ja ću biti vaš Bog.«
    Riječ Gospodnja.
    Ovaj odlomak iz proroka Ezekiela doima se gotovo kao Bož­je 'očajničko' uvjeravanje Izraela kako sužanjstvo i rasprše­nost naroda zapravo najteže pada Njemu. Stoga im se ne pre­staje obraćati i pozivati ih sebi. Njegova volja za praštanjem je neupitna i to će pokazati konkretnim gestama. Poškropit će svoj narod, očistiti ga, dati mu novo srce i nov duh. Os­posobit će svoj narod i fizički, i umno, i duhovno da živi po Božjem zakonu, tj. u zajedništvu s njime. Bog će sa svoje strane učiniti sve. Ipak, futur u kojem se nalaze svi važni glagoli u tekstu, ostavlja otvorenim pitanje kako će na Božji poziv odgovoriti njegov narod.
    ODPJEVNI PSALAM: 42(41), 3; 43(42), 3. 4. 
    Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
    tako duša moja čezne, Bože, za tobom!
    ----------
    Žedna mi je duša Boga, Boga živoga;
         o kada ću doći i lice Božje gledati?
    ----------
    Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
         nek me vode,
    nek me dovedu na tvoju svetu goru,
         u šatore tvoje!
    ----------
    I pristupit ću Božjem žrtveniku,
         Bogu, radosti svojoj.
    Citrom ću slaviti tebe,
         Bože, o Bože moj!
    ----------
    Za odpjevni psalam koji se nastavlja na posljednje staro­zavjetno čitanje vazmenog bdijenja može se birati između predloženih odlomaka iz Ps 42 i 43 ili Ps 51. Oba na svoj način govore o žeđi i traženju Boga koje izvire iz najdubljih dijelova čovjekova srca i duše. Takav stav okrenutosti prema Bogu jedini je ispravan odgovor na Božju ponudu spasenja.
    ili: 51(50). 12-13, 14-15. 18-19
    Čisto srce stvori mi, Bože!
    ----------
    Čisto srce stvori mi, Bože,
         i duh postojan obnovi u meni!
    Ne odbaci me od lica svojega
         i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
    ----------
    Vrati mi radost svoga spasenja
         i učvrsti me duhom spremnim!
    Učit ću bezakonike tvojim stazama,
         i griješnici tebi će se obraćati.
    ----------
    Žrtve ti se ne mile,
         kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
    Žrtva Bogu duh je raskajan,
         srce raskajano, ponizno, Bože, ne ćeš prezreti.
    ----------
    POSLANICA: Rim 6, 3-11
    Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.
    Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
    Braćo!
    Koji smo god kršteni u Krista Isusa,
    u smrt smo njegovu kršteni.
    Krštenjem smo dakle zajedno s njime
    ukopani u smrt
    da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih,
    i mi tako hodimo u novosti života.
    Ako smo doista s njime srasli
    po sličnosti smrti njegovoj,
    očito ćemo srasti
    i po sličnosti njegovu uskrsnuću.
    Ovo znamo:
    naš je stari čovjek zajedno s njim raspet
    da onemoća ovo grešno tijelo
    te više ne robujemo grijehu.
    Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
    Pa ako umrijesmo s Kristom,
    vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.
    Znamo doista:
    Krist, uskrišen od mrtvih,
    više ne umire,
    smrt više njime ne gospoduje.
    Sto umrije, umrije grijehu
    jednom zauvijek;
    a što živi, živi Bogu.
    Tako i vi:
    smatrajte sebe mrtvima grijehu,
    a živima Bogu u Kristu Isusu!
    Riječ Gospodnja.
    Krštenje, ili doslovno, uranjanje u kršćanskoj liturgiji sim­bolizira prema riječima apostola Pavla da smo zajedno s Kristom ukopani u smrt. No, značenje krštenja ne zaustavlja se samo na simbolici ukopa. Upravo suprotno. Biti ukopan s Kristom i suobličiti se njegovoj smrti put je suobličenja i njegovu uskrsnuću to jest vječnom životu s Kristom. To je zapravo i konačni cilj umiranja. Suobličenje Kristu praktič­no se očituje u kršćaninovu životu. Griješna strana naše osob­nosti, naš stari čovjek, raspet je i umro zajedno s Kristom, da bi uskrsnuo i Bogu živio novi. Valja istaknuti da govor o smrti i uskrsnuću u ovome tekstu ne simbolizira samo obra­ćenje iz griješnoga u pravedni način život. Čovjek koji živi s vjerom u uskrsnuće doista već ovdje živi novim životom u kojem ne robuje grijehu, nego živi Bogu. No, do punog smi­sla uskrsnuća s Kristom dolazi se preko smrti i ukopa s njime u najdoslovnijem značenju te riječi.
    odpjevni psalam    Aleluja
    ----------
    Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
         jer je vječna ljubav njegova!
    Neka rekne dom Izraelov:
         »Vječna je ljubav njegova!«
    ----------
    Gospodnja me uzdignu desnica,
         Gospodnja se proslavi desnica!
    Ne, umrijeti neću, nego živjeti,
         i kazivat ću djela Gospodnja.
    ----------
    Kamen koji odbaciše graditelji,
         postade kamen zaglavni.
    Gospodnje je to djelo:
         kakvo čudo u očima našim!
    ----------
    Nekoliko odabranih redaka iz Psalma 118 izraz su zahvale i radosti. Kamen koji odbaciše graditelji u svom prvotnom značenju odnosio se na narod koji je bačen u sužanjstvo, ali gaje Bog oslobodio i obnovio učinivši ga kamenom zaglavnim. Kršćansko čitanje u toj slici prepoznaje i navještaj uskr­snuća Isusa Krista koji je bio odbačen najprije od svojih (usp. Mt 21,42; Dj 4,11), ali je uskrsnućem uzdignut na spasenje svima.
    GODINA A
    EVANĐELJE: Mt 28, 1-10
    Uskrsnu i ide pred vama u Galileju.
        †    Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
    Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magda­lena i
    druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer
    anđeo Gospodnji side s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.
    Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg.
    Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
    A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Tȁ znam: Isusa Raspetoga
    tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto
    gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učeni­cima da
    uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete
    ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«
    One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću
    otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret!
    Reče im: »Zdravo«! One polete k njemu, obujme mu noge i
    ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite,
    javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
    Riječ Gospodnja.
    Na Isusov grob prve dolaze žene koje su ga pratile do po­sljednjega časa života. One su stalno išle za njim, i žele biti s njime i nakon smrti. Bog ih je nagradio time što su postale prve navjestiteljice Isusova uskrsnuća. Na grobnom kamenu susreću anđela koji ih najprije šalje Isusovim učenicima. Oni su za vrijeme Isusove muke pobjegli (Mt 26,56), ali Isus želi obnoviti zajedništvo s njima kako im je obećao na putu pre­ma Maslinskoj gori: »Tada im reče Isus: 'Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju'.« (Mt 26,31-32).
    Posebnost Matejeva izvještaja jest da se ta Isusova poruka dvaput ponavlja na dan uskrsnuća. Žene je najprije čuju od anđela koji im se ukazao na grobu, a potom i od samog Isusa kojega susreću odlazeći od groba sa strahom i radošću.
    To ponavljanje Isusova poziva ističe njegovu čvrstu volju da obnovi zajedništvo sa svojim učenicima. Oni sami to nisu sposobni učiniti, i da ih uskrsli Isus nije htio vidjeti, vijest o njegovu uskrsnuću za njih ne bi bila u punom smislu radosna vijest. No, uskrsli Isus svoje učenike zove braćom i čeka ih u Galileji, to jest ondje gdje ih je i prvi put pozvao. Sada je svaki trenutak koji su proveli zajedno obasjan svjetlom uskr­snuća.
    Služba Riječi 263/2011.
     
    Važne Obavijesti
    Mladići i djevojke koji žele sklopiti brak 
    trebaju ići na Tečaj priprave za brak.   

                      

     

     

     

                  ♥  ♥  ♥

    Župni Oglasi
    ♥♥♥ Subota, 1. studeni 2014. Svetkovina Svih Svetih: A)sveta misa u Jugovom Polju u 9 sati u kapeli na groblju, potom blagoslov groblja.♥♥♥ B) sveta misa u Cabuni u 11 sati. U 14 sati Služba Riječi i blagoslov groblja kod glavnog križa na groblju.♥♥♥ Nedjelja 2. studeni 2014. sveta misa bit će u Jugovom Polju u 9 sati a u Cabuni u 11 sati. ♥♥♥ ♥
    Milodar

    Vaš dar! Hvala!

    Iznos donacije: 

    Nazočni
    Trenutno aktivnih Gostiju: 17 
    mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
    mod_vvisit_counterOd 2.7.2010.1630936

    Mi koristimo kolačiće kako bi poboljšali našu web stranicu i svoje iskustvo kad ga koristite. Kolačići se koriste za bitan rad ove stranice su već podešeni. Da biste saznali više o kolačićima koje koristimo i kako ih izbrisati, pogledajte naše pravila o privatnosti.

    Ja prihvaćam kolačiće s ovih stranica.

    Direktiva Europske unije kolačić modul podataka